Život iz kamena i močvare

20.02.2014.

U prostorijama Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu 19. veljače 2014. održano je predstavljanje knjige Radoslava Dragobratovića Život između kamena i močvare: Raba 1689. – 2012. objavljeno u nakladi Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti. Predstavljanje je vodio  književnik Stjepan Šešelj uz predstavljače Eneriku Bijač i Domagoja Vidovića te autora knjige Radoslava Dragobratovića. Nakon  pozdravnoga slova predsjednika Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu Luke Vlahovića uslijedilo je emotivno izlaganje književnice Enerike Bijač koja je podsjetila na postmodernističke krilatice „Malo je lijepo“ i „Sitno je bitno“ te tomu pridodala: „Mjesno je značajno u lokalnome, lokalno je značajno u globalnome jer ostaju svjedočanstva o životu na ovim prostorima, o ljudima, našim predcima koji su živjeli u Neretvi i koji su temelj svojim potomcima.“

  • 20140219_184032
  • 20140219_190849
  • 20140219_191939
  • 20140219_191957
  • 20140219_194235
  • raba


 

Jezikoslovac Domagoj Vidović istaknuo je činjenicu da je Slivno (kojemu Raba pripada) jedno od rijetkih neretvanskih naselja koje stoljećima živi i od mora, i od polja i rijeke, i od brda i stoke, iznio je povijesne i jezične podatke o Rabi i Dragobratovićima te podsjetio na to kako je zavičajna knjiga općenito podcijenjena te da se počesto rade sinteze na temelju nepotpunih podataka prikazavši to biblijskom prispodobom po kojoj bi svi htjeli biti upraviteljima vinograda, a nitko ga obrađivati. Stjepan Šešelj podsjetio je na to kako dosadašnja povijesna istraživanja neretvanskoga podneblja ne odražavaju istinski život Neretve te je naglasio kako upravo Dragobratovićeva knjiga „govori o našim pređima (…) koji 1689. dođoše iz nedaleka Gradca, iza tursko-mletačke granice kojom, kao i danas, neki pokušavaju razdvojiti i razbiti jedinstven hrvatski narod.“ Slušateljstvu se obratio i sam autor Radoslav Dragobratović govoreći o sudbini rodne mu Rabe u kojoj je nekoć djelovala škola koja je imala i 150 učenika te navodeći kako se za pisanje knjige odlučio želeći barem u pisanome obliku oživjeti slike njezina negdašnjega života. Na koncu je Enerika Bijač pročitala dva kraća ulomka iz knjige.

Istaknimo naposljetku kako autoru na njegovu djelu zahvalnost ne duguju samo Rabljani i Slivanjci, nego i svi Neretvani, a posebice oni mlađi kojima je život iskonske Neretve slabo poznat. Knjiga je zanimljiva i rodoslovcima zbog iscrpnoga navođenja svih grana Dragobratovića, povjesničarima zbog mnogobrojnih podataka o društveno-političkim okolnostima i „šapama“ komunističkih vlasti koje su mnogi na svojoj koži osjetili, a jezikoslovcima zbog obilne onomastičke građe (poglavito osobnih imena te obiteljskih i osobnih nadimaka). Nadajmo se da će ova knjiga i njezino predstavljanje potaknuti i druge stanovnike više od trista naseljenih i raseljenih neretvanskih mjesta da vrate dug zavičaju.